Zašto (godinama) živite nevjenčani?

Molim objasnite mi jer ne razumijem. Zar se ne osjećate poniženo time što druga strana odbija zaprositi vas ili pristati na udaju i time priznati da je spremna do kraja života i u svemu biti za vas? Kako vam je prihvatljivo biti nekome back up dok se ne smisli što će od života? "Dobro mi je ovako" - ne, ne bih uložio/la sve za ovu vezu, već ću te šutnuti kad mi prekipi/njonjo sam i strah me ako me prevari, napusti - zašto si onda uopće s njom/njim? 🤯🤯🤯 P.S. Da, rastava se događa i vjenčanima, ali vjenčanjem su barem pokazali da su apsolutno vjerovali u drugoga u jednom periodu života.